Na Fakulteti za zdravstvene vede (Univerza v Novom mestu, Slovenija) 2. travnja, 2026. doktorirala je Vesna Brumnić, mag.physioth., v. pred., s temom "Testiranje socioekološkog modela tjelesne aktivnosti predškolske djece". Voditeljica Laboratorija za motorički razvoj izv.prof.dr.sc. Sanja Šalaj je uz prof.dr.sc. Radu Pišota iz Znanstveno-raziskovalnog središča Koper mentorirala ovu doktorsku disertaciju. Istraživanje je provedeno uz korištenje laboratorijske opreme, akcelerometara GeneActiv po prvi puta na populaciji predškolske djece.

Ovo istraživanje je jedno od rijetkih u kojem smo objektivnom metodom akcelerometrije mjerili tjelesnu aktivnost (TA) i sedentarno ponašanje (SP) predškolske djece. Provedeno je u istočnoj Slavoniji na uzorku od 166 dijada (dijete/roditelj). Sudjelovalo je 56% djevojčica i 44% dječaka u dobi od 5 i 6 godina (M=5,93). Prosječna tjelesna masa djece iznosila je 22,16 kg (raspon 15–52 kg), a ITM 15,51 (raspon 11,54–26,16). Prekomjernu tjelesnu masu i pretilost imalo je 15,6% djece, dok 18,7% nije zadovoljilo preporuke od najmanje 60 minuta dnevne umjereno do visoko intenzivne TA.

Djeca su prosječno provodila 470,57 min/dan u sedentarnim aktivnostima (229,80–721,80 min/d), dok je vrijeme pred ekranima iznosilo 105,60 min/d (0–300 min/d). Više od polovice (51,81%) svakodnevno koristi ekrane ≥120 minuta. Unatoč poznatim rizicima, većina djece ipak zadovoljava preporuke.

Prosječan broj koraka iznosio je 13 996,31/dan (5658,40–22 765), pri čemu su dječaci aktivniji od djevojčica (14 794,55 vs. 13 369,73). Umjereno do visoko intenzivna TA iznosila je 93,73 min/d, također viša kod dječaka (106,95 vs. 83,34), kao i visoko intenzivna TA (16,24 vs. 8,85 min/d). Djevojčice su ostvarivale više aktivnosti niskog intenziteta (295,67 vs. 274,38 min/d), što potvrđuje spolne razlike u obrascima kretanja.

U istraživanju je testiran socioekološki model tjelesne aktivnosti predškolske djece. U središtu modela nalazi se infrasustav (dijete), koji uključuje individualne karakteristike poput spola, ITM-a, vremena pred ekranom i uključenosti u sport. Mikrosustav obuhvaća karakteristike roditelja (dob, ITM, aktivnost na poslu, socioekonomski i zdravstveni status te njihovu TA). Mezosustav se odnosi na interakcije unutar obitelji (npr. zajedničke aktivnosti), dok egzosustav uključuje šire okruženje – uvjete u domu i susjedstvu, dostupnost prostora za igru te prepreke za bavljenje TA.

Na individualnoj razini objašnjeno je 10,4% varijance intenziteta TA, 8,1% količine TA i 3,5% SP. Spol i vrijeme pred ekranom pokazali su se značajnim prediktorima. Na razini mikrosustava izdvojila se povezanost roditeljskog rada i dječje aktivnosti (osobito kod dječaka), dok je na razini egzosustava učestalost aktivne igre u domu bila značajan prediktor intenziteta TA (6% varijance), uz izraženiji utjecaj okoliša kod dječaka (oko 19%).

Unatoč pozitivnim rezultatima, potrebno je kontinuirano poticati TA kroz podršku obitelji i zajednice, smanjivati vrijeme pred ekranima te osigurati poticajno okruženje za igru i kretanje.

Zaključno, većina djece u istočnoj Slavoniji zadovoljava preporuke, no važno je održavati te navike i razvijati ciljane intervencije za manje aktivnu djecu i onu s povećanim sedentarnim ponašanjem.

Iz ovog istraživanja proizlaze određene praktične smjernice:

Roditelji:

poticati svakodnevno kretanje i igru (osobito spontanu i na otvorenom)

biti pozitivan uzor kroz vlastito aktivno ponašanje

ograničiti vrijeme pred ekranima (manje je bolje)

educirati se o pravilnom upravljanju vremenom pred ekranima i birati edukativne sadržaje uz nadzor

uvoditi aktivne pauze tijekom dana radi prekidanja dugotrajnog sjedenja

sudjelovati u zajedničkim obiteljskim aktivnostima (šetnje, kućanski i vanjski poslovi)

prilagoditi aktivnosti interesima i spolu djeteta (uvažavanje individualnih razlika)

pratiti posturu djeteta i po potrebi uključiti stručnu procjenu (npr. fizioterapeuta)

kontrolirati opterećenje organiziranim sportom (radi ozljeda prenaprezanja i rane specijalizacije)

osvijestiti vlastite prepreke i prepreke unutar kućnog okruženja za uključivanje djece u tjelesnu aktivnost

Vrtići i odgojitelji

osigurati svakodnevne prilike za kretanje i strukturiranu i nestrukturiranu igru

poticati razvoj temeljnih motoričkih vještina u ranom djetinjstvu

poticati boravak i aktivnosti na otvorenom

organizirati česte aktivne pauze tijekom dana

prilagoditi aktivnosti različitim interesima i sposobnostima djece (uključujući spolne razlike)

educirati djecu o važnosti kretanja i zdravih navika

surađivati s roditeljima u promicanju tjelesne aktivnosti

rano prepoznavati moguće motoričke ili posturalne poteškoće

Šira zajednica (lokalna zajednica, institucije, stručnjaci)

osigurati sigurna, dostupna i poticajna okruženja za igru (igrališta, parkovi)

razvijati i prilagođavati infrastrukturu za djecu različite dobi osobito prema adolescenciji

provoditi edukacije i stručna usavršavanja za roditelje, odgojitelje i stručnjake

poticati razvoj lokalnih programa i projekata i javnozdravstvenih akcija usmjerenih na tjelesnu aktivnost djece

koristiti rezultate istraživanja za razvoj politika i strategija temeljenih na dokazima

poticati interdisciplinarnu suradnju (kineziolozi, fizioterapeuti, zdravstveni djelatnici)

razvijati dugoročne strategije za prevenciju sedentarnog ponašanja i pretilosti

podržavati daljnja istraživanja i sustavno praćenje tjelesne aktivnosti djece

Na 11. znanstveno-stručnom skupu OMEP Hrvatska, održanom 16. i 17. ožujka 2026. godine u hotelu Eden u Rovinju, predstavljeni su rezultati projekta „Kreiranje aktivnog okoliša u vrtićima – kokreacija s djecom (KREAKTIVKO)”. Skup je organizirao OMEP Hrvatska u suorganizaciji s Učiteljskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, a okupio je stručnjake, odgojitelje i istraživače koji sudjeluju u odgoju i obrazovanju djece od rođenja do osme godine života.

Tema ovogodišnjeg skupa bila je „Odgoj za mir: kvaliteta odnosa kao temelj promjene“, s naglaskom na važnost odnosa u ranom i predškolskom odgoju – odnosa između djece i odgojitelja, suradnje s roditeljima, odnosa unutar stručnih timova te odnosa prema prostoru i svakodnevnim situacijama u vrtiću. Upravo kroz takve odnose gradi se kultura povjerenja, dijaloga i uvažavanja različitosti, koja predstavlja temelj dobrobiti djeteta i kvalitetnog odgojno-obrazovnog rada.

U tom je kontekstu predstavljen projekt KREAKTIVKO, koji naglašava participativni pristup i suradnju između djece, odgojitelja i kineziologa u oblikovanju poticajnog okruženja za kretanje i igru u vrtiću. Projekt je proveden u Dječjem vrtiću Botinec od rujna do prosinca 2025. godine u suradnji Hrvatske udruge za promociju tjelesne aktivnosti, prevenciju debljine i unapređenje zdravlja (HUPTA) i Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, uz potporu Grada Zagreba.

Posebnost projekta bila je aktivno uključivanje djece u proces promišljanja i oblikovanja prostora za tjelesnu aktivnost. Djeca u dobi od 4 do 6 godina sudjelovala su u različitim participativnim aktivnostima – intervjuima, obilasku vrtićkog dvorišta i dvorane, vizualnom glasanju, crtanju „dvorišta iz snova” te izradi postera i maketa prostora. Na taj su način djeca imala priliku izraziti svoje ideje i potrebe vezane uz prostor u kojem svakodnevno borave i igraju se.

Model rada razvijen kroz projekt KREAKTIVKO predstavlja primjer dobre prakse koji se može primijeniti i u drugim vrtićima, ali i potaknuti daljnje promišljanje o važnosti uključivanja djece u oblikovanje prostora i aktivnosti u kojima svakodnevno sudjeluju.