Sveučilište u Zagrebu

Kineziološki fakultet

Next generation EU


KINEZIOLOŠKI FAKULTET
HARH

Trajanje projekta

4 godine

Početak projekta

Predviđeno 1.10. (efektivno 1.12) 2025

Financiranje kroz 4 godine

99890,00E  Izvor 581-mehanizam za oporavak i otpornost

Voditeljica projekta

Prof. dr. sc. Lana Ružić Švegl

Suvoditeljica projekta

Izv. prof. dr. sc. Maja Cigrovski Berković


HARH- Hipoksija i hormoni koji reguliraju apetit

 

Projekt HARH istražuje učinke hipoksije (smanjene dostupnosti kisika organizmu) na hormone koji reguliraju apetit i metabolizam. Inspiraciju za projekt predstavlja fenomen tzv. „visinske anoreksije“, odnosno spontano smanjenje apetita tijekom boravka na većim nadmorskim visinama.

Iako je hipoksija tradicionalno proučavana u sportskom kontekstu radi poboljšanja aerobnih sposobnosti, suvremena istraživanja upućuju na njezin potencijalni utjecaj na regulaciju tjelesne mase i metaboličko zdravlje. Projekt HARH sustavno ispituje kako akutna i kronična izloženost hipoksiji utječe na ključne hormone uključene u regulaciju gladi i sitosti, uključujući GLP-1, GIP, inzulin i grelin, kao i na koncentraciju glukoze u krvi.

U prvoj fazi projekta istražuju se akutni učinci normobarične (simulirane) i hipobarične (stvarne nadmorske visine) hipoksije na postprandijalne hormonske odgovore kod zdravih odraslih osoba. Istraživanje je osmišljeno kao randomizirano unutarispitaničko križno ispitivanje, pri čemu svaki sudionik sudjeluje u sva tri uvjeta: normoksija, normobarična hipoksija (simulacija) i hipobarična hipoksija (prave visine).

Osim objektivnih hormonskih i metaboličkih pokazatelja, projekt uključuje i procjenu subjektivnog osjećaja gladi i sitosti te kontinuirano mjerenje glukoze.

Druga faza projekta usmjerena je na ispitivanje kroničnih učinaka hipoksije kod osoba s prekomjernom tjelesnom masom, s posebnim naglaskom na GLP-1 mehanizme, koji su danas u središtu suvremenih terapijskih pristupa liječenju pretilosti.

Cilj projekta je bolje razumjeti fiziološke mehanizme kojima hipoksija može modulirati regulaciju apetita te procijeniti njezin potencijal kao komplementarne nefarmakološke intervencije u regulaciji tjelesne mase.