U Dječjem vrtiću Botinec od rujna do prosinca 2025. godine uspješno je proveden projekt „Kreiranje aktivnog okoliša u vrtićima – kokreacija s djecom (KREAKTIVKO)”, koji je pokazao koliko prostor u kojem djeca borave može utjecati na njihovu svakodnevnu tjelesnu aktivnost, igru i razvoj.
Projekt su proveli Hrvatska udruga za promociju tjelesne aktivnosti, prevenciju debljine i unapređenje zdravlja (HUPTA) i Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu (Laboratorij za motorički razvoj i Laboratorij za mjerenje i praćenje tjelesne aktivnosti), u suradnji s odgojiteljicama, stručnim timom i djecom DV Botinec, uz potporu Grada Zagreba.
Djeca kao ravnopravni sudionici
Središnja ideja projekta bila je pitati djecu kako doživljavaju prostor za igru i kretanje – i njihove odgovore uzeti u obzir pri uređenju vrtića za tjelesnu aktivnost odnosno planiranju nabavke opreme i rekvizita. Djeca u dobi od 4 do 6 godina sudjelovala su u nizu aktivnosti kroz koje su izražavala svoje ideje i potrebe: intervju, obilazak dvorišta i dvorane uz pokazivanje omiljenih mjesta za igru, vizualno glasanje (što vole, a što ne vole), crtanje „dvorišta iz snova” i omiljenih rekvizita te izrada postera i maketa prostora. Kroz igru, kretanje, crtanje i razgovor djeca su postala aktivni istraživači vlastitog vrtićkog prostora.
Zašto je prostor važan?
Jedan od ključnih uvida projekta jest da način na koji oblikujemo dvorišta i dvorane izravno utječe na to koliko će se djeca kretati. Prostor koji potiče djecu na trčanje, penjanje, skakanje, spuštanje, sakrivanje, balansiranje... prirodno motivira djecu na više kretanja i raznovrsnije motoričke aktivnosti. Prostor s više sportskih rekvizita utječe na razinu tjelesne aktivnosti djece.
Analizom dječjih prijedloga istaknute su želje za:
više sprava za penjanje i spuštanje
ljuljačkama i vrtuljcima
toboganima (posebno višima)
prostorima za igru s loptom
elementima za simboličku igru i skrivanje
Od ideje do stvarnih promjena
Nakon prikupljanja dječjih ideja, projektni tim i odgojiteljice zajednički su analizirali prijedloge te, u skladu s mogućnostima, planirali nabavu nove opreme i unapređenje prostora. Djeci je pritom pružena povratna informacija o tome što je moguće realizirati, čime se zatvorio krug participacije.
Projekt je zaključen izložbom dječjih radova, zajedničkim druženjem i isprobavanjem nove opreme.
Model rada razvijen kroz ovaj projekt može se primijeniti i u drugim vrtićima, ali i u obiteljskom okruženju. Uključivanjem djece u osmišljavanje prostora za igru – bilo u vrtiću, dvorištu ili kod kuće – stvaramo okruženje koje ih prirodno potiče na kretanje, istraživanje i razvoj.
Pristupačnost